Naše vibracije pokreću našu djecu
Djeca su najveći dar čovječanstvu.
Stvarno sam zabrinut za našu djecu! Uvijek sam bila zaštitnički nastrojena prema onome što osjećam da bi mala djeca trebala biti izložena. Njihovo djetinjstvo je tako važno i nažalost na ograničeno vrijeme. Naša očekivanja za našu djecu mogu realno biti štetna u smislu osiguravanja da su ta očekivanja primjerena dobi. Imamo tendenciju da guramo agendu za njihov rast i razvoj koja nije u skladu s dobi kognitivno, fizički, emocionalno ili duhovno. Potreban nam je drugačiji pristup kako se odnosimo prema našoj djeci u smislu ne samo onoga što očekujemo od njih, već i onoga što očekujemo od njih.
Svjedočio sam fenomenu u ponašanju djece koji me više nego samo zabrinjava, već osjećam da postoji hitnost u rješavanju ovog ponašanja. Radio sam s djecom, i u ime djece kao zagovornik i odgajatelj više od četrdeset godina. Nikada nisam vidio ovakav izljev emocionalnog stresa i vapaja za pomoć, nego što sada vidim i čujem. Vjerujem da je ono čemu svjedočim i s čime se suočavaju roditelji i učitelji visceralni odgovor na traumatičnu vibraciju onoga što se događa na globalnom nivou. Ratovi, glad, politički sukobi, nestabilnost kućnog života i nedostatak resursa za podršku porodicama i ljudima općenito, utiču na nervni sistem naše djece. To pogađa svaku domenu njihovog života i stavlja ih u osjećaj nesigurnosti i tjeskobe. Oni su uznemireni, frustrirani i jednostavno ljuti!
Ovo nije svijet u koji su se prijavili za prelazak iz drugog aviona. Oni zaslužuju mnogo više od nas. Zaslužuju da ih se mazi i čuva na sigurnom. Oni zaslužuju da im djetinjstvo bude zaštićeno i njegovano. Ne moraju biti napadnuti u parku od strane naoružanog osoblja Nacionalne garde i federalnih agenata. Ovo je potpuno izvan kontrole i mora doći do hitnog povlačenja ovih akcija u našim gradovima i zajednicama. Djeca osjećaju ovu opsadu i to su događaji koji neće biti izbrisani iz njihove psihe! Ove akcije i iskustva imat će najnegativniji i doživotni trag u njihovom životu. Postoji jedno uobičajeno ponašanje kojem sam svjedočio, a to je visina i tonalitet njihovog ispada plača i fizičkog izljeva bijesa koji je ponekad čak i nasilan i potpuno nekontrolirano utješan. Čini se da nemaju sposobnost da se sami usredotoče. Osjećaju se kao da su prepušteni sami sebi.
Moramo biti bolji. Naša djeca su u mješavini užasa i vibracija naše emocionalne energetske sile polja utječe na kvalitetu njihovih života. Dozvolite mi da objasnim. Djeca imaju osjetilnu vezu jedni s drugima koja se prenosi energetski i duhovno. Oni dijele svoje postojanje kao osjećajna bića koja su još uvijek povezana “Izvorom” – “Izvorom” od kojeg su zamišljeni, dizajnirani i izrađeni. To je veza koja nadilazi DNK! Djeca imaju privilegiju da postoje u dva aviona u isto vrijeme. Za razliku od nas kao odraslih, dok oni doživljavaju život u fazi nevinosti, oni su neokaljani i dostupni “Velikom Duhu” 24/7. Nije nemoguće održati ovu vezu s duhovnim carstvom, ali potrebno nam je prepoznati i njegovati da su u ovoj poziciji tako da se ona nastavlja razvijati s njima tijekom njihovog života.
Ljudi! Ovo je poziv za pomoć i osim što se uključujemo u pomoć u zagovaranju mira, uljudnosti i stabilnosti u svijetu u kojem moramo postojati, moramo se posebno marljivo brinuti o našoj djeci i načinu na koji oni obrađuju našu globalnu tjeskobu i sukobe.
Stvari koje bi mogle pomoći su:
- Mirno vrijeme tijekom dana
- Jedan na jedan za tihe aktivnosti s njima
- Igranje s toplim domaćim plastelinom ili igranje u toploj vodi
- Slušanje nježne tihe glazbe danju i noću prije spavanja
- Razgovori o stvarima koje možda vide i obrađuju
- Vrijeme za čitanje priča ili vrijeme za maženje, pogotovo ako ih promatrate izvan vrste! Fizička bliskost je važna! Korištenje mirnih i umirujućih glasova je također važno.
- Vjerujem u podučavanje djece strategijama suočavanja. Stvari poput joge za djecu i meditacije su sjajni alati za cijeli život.
Nikada ne smijemo dopustiti da stvari budu onakve kakve jesu. jer ono što moramo da izgubimo, naša ljudskost ne može da priušti.
