
Srijeda-Dan 17: I prebivat ću u domu Gospodnjem (Sigurnost)
“Prebivati u domu Gospodnjem” za mene ima dvostruku poruku. Prva kuća koju vidim referenca je na naš početni dom iz kojeg smo nastali u svijesti i snovima našeg “Stvoritelja”. Taj sveti prostor koji nema ni početka ni kraja, ali jest i djeluje u području vječnosti. Ne postoji linearni vremenski okvir, a mi dolazimo i odlazimo sa svakom iteracijom onoga u čemu se nalazi naša vječna duša i suština duše. To vam postaje tako očito kada radite s malom djecom.
Djetinjstvo je doba razvoja u kojem je suština njihovog bića tako nesputana i sirova. Oni vide svijet i bave se svijetom iz svog autentičnog božanskog identiteta. Oni su zasigurno još uvijek povezani s “Izvorom” iz kojeg dolaze. Oni su svjesni i imaju osjećaj, a za neku djecu “sjećanje” na svoj nebeski dom. Volio bih da imam to sjećanje, ali imam taj osjećaj od djetinjstva i zadržao sam ga. Ovaj “Nebeski dom” sadrži toliko ljubavi i suosjećanja prema našoj ljudskosti i brine se da svatko od nas bude zbrinut u skladu s našim božanskim identitetom i svrhom.
Druga kuća je naše fizičko tijelo u kojem se nalazi naša “duša” kada preuzmemo svoj fizički oblik. Puno je rada i namjere da se s predanošću brinemo o ovom tijelu u kojem se nalaze naše duše. Podložan je tolikim negativnim utjecajima koji ne utječu samo na našu tjelesnost, već i na našu duševnu esenciju. Moramo biti odgovorni za održavanje i razvoj naših fizičkih tijela i našu duhovnu evoluciju. Mi i samo mi smo odgovorni za naš rast i razvoj na ovoj zemaljskoj razini. Taj dar života koji nam pruža i zemaljsko prebivalište i nebesko sigurno utočište kada prelazimo iz ovog područja u drugo.
S kakvim velikim osjećajem sigurnosti možemo živjeti i putovati iz jedne dimenzije u drugu. Tako smo blagoslovljeni što smo darovani ovim životom i spoznajom da ima još toga za doći, više za naučiti i više nas za dati.
Leave a comment