Heart4kidsadvocacyforum's Blog

Ko je “Krist” za kojeg svi misle da znaju istinu o tome ko je i koja su njegova očekivanja od nas?

Kad “duh” govori, ja “slušam i radim”!

Nemam pojma zašto se ovo pojavilo u mom “duhu”, ali me prati već nekoliko dana.  Vodi se veliki razgovor između mene i “Velikog Duha”, gdje se čini da postoji neka vrsta iritacije koja vibrira u onome što osjećam.  Svaki dan kada se to pojavi, čini se da se otkriva novi aspekt koji me tjera da poželim pronaći više istine o tome “Ko je bio u svom “fizičkom životu” i ko je danas u svom “duhovnom životu”. 

Dozvolite mi da pojasnim da je moj odnos s Kristom ličan i iako sam odrastao u judeo-kršćanskoj porodici, s ocem koji je bio zaređeni svećenik Ujedinjene crkve Krista i kongregacionaliste, u ovaj lični odnos s Kristom sam ušao kao dijete.  To je nešto što je bilo usađeno u moju dušu i najpobožniji i najsvetiji dio onoga što jesam.  To je vrlo jednostavan i komunikativan odnos na kojem sam živjela svoj život kroz i s njim.  To je obojilo tkanje načina na koji vidim i živim svoj život.  Moje riječi i moja djela su u skladu s tim odnosom.  Ljubav i briga koju dobijam iz tog odnosa ne mogu se opisati, već su to doživjeli u svakom izazovu s kojim sam se suočio u ovom životu.  Slijedeći Njegov vodstvo i savjetujući se s Njim bilo je kamen koji me prizemljuje.  Vidim kako On može raditi sa mnom i za mene u mom životu.  Osjećam kako želi da živimo život radosti i obilja, ali ne na štetu drugih ljudi, pa je u ovom trenutku u našoj civilizaciji više nego uznemiren, (i znate da se može naljutiti). On je dostojan da bude vezan za ono što svjedoči u našoj ljudskosti.  

Ono što mi i danas stalno prolazi kroz glavu jeste – “Nema kršćanstva bez Krista, ali postoji Krist bez kršćanstva”.  Hrist nije osnovao crkvu; Zapalio je način života.  Crkva je izgrađena kasnije, kako bi se upravljalo, vršilo pritisak i kontrolisalo to kretanje.  Ne može biti očiglednije da institucije čuvaju moć, ali pokreti čuvaju “Istinu”.  Pokret nije religija.  Na početku se ovaj stav nazivao “Put”.  Fokus pokreta bio je zajednički život koji je brinuo o siromašnima i bolesnima, bio radikalan u izražavanju ljubavi i gostoprimstva, vjerovao u nenasilje, postojala je ravnopravnost među klasama i polovima, a zapravo su žene bile centralne u najranijem Isusovom pokretu kao vođe, svjedokinje i domaćini kućnih zajednica. Živjeli su pravdu.  Ovaj pokret je utjelovljavao učenictvo, a ne doktrinu. 

Kako se vratiti na “Način”?  Kako da tražimo istinu o tome šta su Kristova očekivanja za nas, da bismo živjeli kvalitet života koji utjelovljuje mir, ljubav, milost, milosrđe, radost i saosjećanje?  Šta je to što svako od nas ima “božanstvenu sudbinu koju treba ispuniti, a koja će pomoći u uvođenju svijeta za koji Krist zna da je “Bog”, “Veliki Duh”, “Jedini Izvor” namijenio da ga naslijedimo?  Budite jasni, ne kažem da ne bismo trebali imati “bogomolje”, ali bogosluženje bez istine i principa za koje je Krist umro, je kršćanstvo bez “Krista”!

Ove nove godine ću proučavati i tražiti više istine i znanja o Kristu, i o željama Njegovog srca, pa ako budem pozvan da podijelim, to ću i učiniti, i ako je to samo za moj vlastiti duhovni razvoj. 

Oduvijek sam volio tu himnu koja je temelj moje vjere-

“Kuda me On vodi, ja ću slijediti,

Kuda me On vodi, ja ću slijediti,

Kuda me On vodi, ja ću slijediti,

Ići ću s Njim, S Njim, do kraja!

Mislim da ovo obećava nevjerovatno putovanje otkrivanja i razumijevanja!